Osnovni motiv i cilj rasinjskih „penzića“ je upoznavanje znamenitosti i ljepota lijepe naše domovine što za vrijeme radnog vijeka nisu mogli ostvariti zbog raznoraznih razloga. Tako se za svaki edukativni izlet dogovori željena destinacija za koju se uvijek odluči veliki broj članova Udruge.

12. svibnja 2026. godine pun autobus putnika krenuo je na ciljani otok Krk. Iako smo ujutro bili neraspoloženi jer smo smatrali da će nam najavljivano izrazito loše vrijeme poremetiti doživljaj putovanja, na kraju smo bili oduševljeni što smo uspjeli vidjeti sve što je bilo planirano. Po dolasku na otok Krk, a na putu prema prvom odredištu –malom otoku Košljunu, dobili smo od vodičke Đurđice osnovne informacije o cijelom otoku kao što je njegov geografski položaj, prirodne posebnosti i drugo. Saznali smo da su glavne gospodarske djelatnosti vinogradarstvo, ovčarstvo i turizam, da na njemu obitavaju bjeloglavi supovi, da između Cresa i Krka ima oko 150 delfina, da ima dosta zmija, a najviše su zastupljeni poskoci…. Do Košljuna smo došli taksi brodom iz Punta. Iako putovanje morem kratko traje, to je po vjetrovitom vremenu bio pravi doživljaj. Na otočiću smo posjetili Franjevački samostan Navještenja Marijina u kojem smo imali prilike vidjeti četiri njegove zbirke, i to: prirodoslovne (preparirane životinje, razni fosili, koralji); arheološke (amfore, zbirka keramike, razno kamenje), etnografske (plovila, razni odjevni predmeti, drugi uporabni predmeti koji ukazuju na način života u prošlim vremenima na otoku); sakralne (slike, skulpture, misno ruho, crkveni rekviziti). Posebnu pažnju privukli su nam eksponati: -Najmanja knjiga na svijetu – Očenaš na sedam jezika, dar Gutenberg Muzeuma iz Mainza te rijedak, izuzetno vrijedan primjerak Ptolomejevog atlasa (sačuvana samo tri primjerka takvog atlasa u svijetu). Na povratku s Košljuna, taman kada smo se smjestili u autobus prema Vrbniku, gdje nas je u Konobi Luce čekao fini ručak, počela je padati kiša. U vinskom podrumu domaćina mogli smo degustirati mnoštvo njihovih rakija. Kroz cijelo to vrijeme je padala kiša, a prestala je kada smo se vraćali u grad Krk. Bura je, naime, počela „čistiti“ nebo tako da smo povijesnu jezgru grada razgledali po sunčanom, ali malo prohladnom vremenu. Tu smo se također upoznali sa znamenitostima grada koji je u povijesti bio vojno središte tako da ima dosta fortifikacijskih građevina kao što su krčki bedemi, suho zidani od velikih megalitskih blokova. Vidjeli smo i Frankopanski kaštel, fortifikacijski objekt, koji je obitelj Frankopan podizala kroz više stoljeća i generacija. Za taj Kaštel su karakteristične najstarija četvrtasta kula iz 12. stoljeća i okrugla kula iz 14. stoljeća na kojoj je za vrijeme venecijanske vladavine uzidana i ploča s lavom sv. Marka. Posjetili smo i katedralu posvećenu Uznesenju Marijinu, osnova koje je ranokršćanska bazilika, izgrađena u 5. stoljeću na mjestu rimskih termi. Na Katedralu se naslanja ranoromanička crkva Svetog Kvirina, zaštitnika grada, koja je izgrađena od bijelog lokalnog kamena.Bilo je tu još znamenitosti, ali sve nismo ni zapamtili jer ih je bilo preobilje u jednom danu. Na povratku na kopno malo smo strahovali da nas bura ne zaustavi, ali još nije bila prejaka tako da smo sigurno mogli prijeći most i mirno se vratiti svojim domovima. Bio je to još jedan nezaboravni izlet zbog toga što smo saznali mnogo neznanog o djeliću Lijepe Naše, ali i lijepog međusobnog druženja sa dragim osobama.

Za Izvršni odbor Udruge:
Ana Mlinarić