Umirovljenici Matice Općine Rasinja doživjeli atmosferu Vinkovačkih jeseni
Prekrasan jesenski dan odveo je 21. rujna 2025. godine nas, umirovljenike Matice Općine Rasinja u Vinkovce, kako bismo doživjeli atmosferu Vinkovačkih jeseni, ali i bolje upoznali grad.
Naš edukativni izlet je, naime, djelomično financiran sredstvima iz Programa za financiranje projekata za opće dobro Općine Rasinja. U svečanom šezdesetom mimohodu sudjelovalo je šezdeestdevet KUD-ova iz Hrvatske i inozemstva. Zaštitni znak ovogodišnje manifestacije je bila jabuka kao simbol ljubavi, tradicije i plodne ravnice. Ples i pjesma oživili su ulice grada. Sudionici su veselo predstavili kroz odjeću i pjesmu bogatstvo običaja svojih krajeva, a pred mnogobrojnim gledateljstvom posebnu pažnju plijenile su konjske zaprege s kočijama i pojedinačni jahači i jahačice na dotjeranim konjima lipicanerima raznih boja. Moglo se uočiti i mnoštvo mladih sudionika što daje nadu u očuvanje i daljnje prenošenje običaja naših starih. Posjet župnoj crkvi svetih kršćanskih mučenika Euzebija i Poliona iz rimskog doba tadašnjeg grada Cibalae, koja se nalazi u središtu, bio je dio našeg upoznavanja grada. Blizu nje je smješten spomenik banu Josipu Šokčeviću koji je naslijedio bana Josipa Jelačića. Na pločniku , u samom središtu grada vidjeli smo ornamente Oriona, najstarijeg kalendara u Europi, koji su preslikani s keramičke posude, oslikane u crno-bijeloj boji gdje se u kvadratićima prikazuju simboli zviježđa iznad grada u sva četiri godišnja doba. Posuda datira iz 2.600-te godine prije Krista iz vremena vučedolske kulture i čuva se u gradskom muzeju. U našoj šetnji gradom vodič nam je pokazao i lijepu modernu građevinu gradske Knjižnice koja je kao Feniks izniknula na mjestu stare knjižnice koja je 1991. godine bila pogođena neprijateljskim granatama te je izgorjela do temelja. Dobar dio našeg vremena bio je posvećen gradskom muzeju. Voditeljica Arheološkog odjela provela nas je kroz dvanaest dvorana, a nit vodilja je bilo putovanje kroz vrijeme kako bismo u kontinuitetu kroz puno eksponata u vidu oruđa, oružja, raznih uporabnih posuda, ukrasa… upoznali okružje u kojem su živjele i nastajale mnogobrojne kulture i narodi tijekom osam tisuća godina duge povijesti Vinkovaca, počevši od mlađeg kamenog doba, preko zbirki iz bakrenog i željeznog doba, rimskog doba do ranog srednjovjekovnog razdoblja. Zadnji dio našeg posjeta bila je šetnja uz rijeku Bosut do rodne kuće Ivana Kozarca, hrvatskog romanopisca i pjesnika.Kuća u predjelu Krnjaš na lijevoj višoj obali Bosuta nalazi se na zaštićenom arheološkom lokalitetu tako da je u tom smislu i obnovljena i ukazuje na značaj lokaliteta u pretpovijesti grada. Na povratku kući međusobno smo dijelili naše dojmove sadržajno provedenog dana.
Za Izvršni odbor: Ana Mlinarić

